Slatko blago otoka Visa

29.06.2022 | Novosti

Neslućene prirodne ljepote nisu jedino što Vis ima za ponuditi. Ovaj otok prava je riznica slatkarija za koje se mjesta nađe i nakon najobilnijeg obroka. Jer izgledom su neodoljive, a okusom osvježavajuće medene.  

Kažu, bolje da nestane sela nego običaja. U slučaju Visa, nasreću, nestati neće nijedno jer njegovi žitelji čvrsto su oslonjeni na baštinu. Njihov život i danas je, baš kao i nekad, nezamisliv bez domaćih likera, rakija, cvita, panduleta, hiba i garitula.  

Sastojcima siromašna, ali okusom bogata pića i slastice nastali su isključivo posredstvom dobre volje i bogate mašte viških gurmana koji su zbog škrte prirode i položaja svog otoka iz malih stvari često morali izvlačiti mnogo.  

Domaći likeri i rakije, cviti (kolačići od prhkog tijesta) i hib (pogačica od smokve i koromača) samo su naoko jednostavni. Za njihovu izradu treba mnogo strpljenja, vremena i ljubavi. Srećom, sve s ljubavlju uloženo već pri prvom kušanju vraća se stostruko. 

Kriškama hiba i čašicom moćne loze ili travarice Višani su se nekad sladili nakon naporna rada u polju, a cvitima tek u slavljeničke dane. Danas se pak u ovim božanstvenim slasticama hedonistički uživa i bez neke posebne prilike, kako je i red. 

Uz hib, cvite, vrhunsko vino i kvalitetnu rakiju, rado viđeni gosti svakog viškog stola su i panduleti – tanko rezani suhi keksići s bajamima. S dodatkom koje kapi ruma i malo limunove korice slatki su baš koliko treba, a posebnu draž dobiju umakanjem u prošek. 

S ovim slatkim zavodnikom ljube se i garitule, uskršnje pletenice s tvrdo kuhanim jajem utaknutim u sredinu. Blagdanski specijalitet blagoslovljen nježnom teksturom i uparen s kakvim domaćim likerom izvrstan je desert u kojem bi se, ako se nas pita, trebalo uživati i kroz godinu.  

Jednostavne, a okusom savršene delicije sa slatkim i aromatičnim notama mirte, kadulje, rogača, smokve, višnje, limuna i naranče u kojima je sadržana sama esencija otoka Visa nemoguće je ne (za)voljeti. Dođite i dokažite nam drukčije, ako možete.

Tradicija duga 150 godina