Vis je kolijevka hrvatskog vinogradarstva, a viška vugava najstarija vinska sorta na ovim prostorima.

U starogrčkoj koloniji Issi (današnjem Visu) prije 2500 godina je započela kultura uzgoja loze i ispijanja vina na Jadranu, a svi relevantni povijesni izvori svjedoče da su stari Grci prvu vinovu lozu u Dalmaciji posadili baš na Viškom polju.

U prilog tomu govori i sačuvani zapis grčkog pisca Agarthida iz 300. godine p.n.e. u kojem on kaže da je vino s Visa “u usporedbi sa svima drugima najbolje”.

Stotinama godina Višani su uživali u vrhunskim i posve autohtonim vinskim kapljicama, a kada je u 20. stoljeću došlo vrijeme klasifikacije vinskih sorti i otvaranja ponude prema svijetu, Vis nije stekao zasluženu prepoznatljivost. Zbog svog udaljenog položaja usred mora i 40 godina potpune izolacije korišten je kao najvažnija morska vojna baza tadašnje države. Sve do početka 90-ih godina prošlog stoljeća ljepote Visa ostale su skrivene od očiju javnosti, a njegova vrhunska vina mogli su kušati samo odabrani sretnici.

No, zahvaljujući svojoj (ne)zahvalnoj poziciji i (ne)sretnim povijesnim zbivanjima, Vis je danas jedan od rijetkih dalmatinskih bisera koji nije zahvaćen masovnim turizmom i u čijim čarima možete uživati bez stresa i strke. Ujedno, izolacija se pokazala učinkovitim modelom zaštite prirodnih bogatstava i drevnih zanata pa je Vis u cijelosti sačuvao, a pritom i zaštitio svoje autohtone vinske sorte te višestoljetno vinogradarstvo.