Tajna dalmatinskog prošeka

Ponos Dalmacije, prošek se u prošlosti čak izdavao na recept kao likarija, a danas ga nažalost proizvode tek rijetki vinari, oni najhrabriji i najtvrdoglaviji… oni poput nas!

Dalmatinski prošek desertno je vino od prezrelog, na stabljici prosušenog grožđa iz kasnih berbi, bez nadodanog šećera i ikakvih drugih dodataka, a radi se, već stoljećima, isključivo od crnih ili bijelih sorti uzgojenih u područjima Sjeverne Dalmacije, Dalmatinske zagore, Srednje i Južne Dalmacije te Dingača. Ne toliko davno, ovu autohtonu kapljicu s okusom sunca ponosno je proizvodila gotovo svaka dalmatinska obitelj koja u posjedu ima poneku vinovu lozu, no danas se prošeku posvećuju samo rijetki vinari. 

Dugi put do savršenstva 

Nije teško razumjeti zašto je tomu tako. Za početak, da bi prošek dosegao svoju punu zrelost, on mora odležavati desetljećima, a u ekonomiji koja cijeni samo brzi, trenutačni profit, čekanje je luksuz koji si malo koji vinar može priuštiti. Nadalje, prošek se radi isključivo od prezrelih bobica koje se moraju sušiti na lozi dugo nakon zadnjih berbi, što vinarima znači dodatne troškove i komplikacije. Pritom, u prošek tradicionalno idu samo najbolje bobice najboljih autohtonih sorti koje uspijevaju u nekom kraju – na Visu je to, dakako, naša čuvena vugava – pa se za njegovu proizvodnju vinari obično trebaju odricati svojih najprofitabilnijih plodova. A kao as na desetku – ili, točnije, posljednji čavao u lijesu – prošek je od ulaska Hrvatske u EU postao objekt desetljetne eurokratske zavrzlame. 

Prošek u raljama birokracije

Naime, premda prvi službeno zabilježeni spomen prošeka datira iz pradavne 1844. godine, punih deset godina prije prvog zapisa o talijanskom proseccu, i iako je riječ o dva u potpunosti različita vina različitih karakteristika dobivena iz stubokom različitih tehnoloških procesa, sličnost u imenu bila je dovoljna našim susjedima da ishoduju zabranu naziva prošek na tržištu EU koja je trajala više od desetljeća. Zabrana je prije nekoliko godina ukinuta, no u bespoštednom paklu birokracije gotovo je nestalo nasljeđe naših predaka, a s vjetrenjačama su se ostali boriti samo malobrojni – oni najinfišaniji, najprgaviji… najromantičniji.

Prošek se vraća kući

Naravno da smo među njima i mi, pa zar ste sumnjali! Naš jantarnozlatni, 50 godina star prošek razoružavajuće punoće, profinjene slatkoće i neodoljivih aroma meda, sušenih grožđica i zrelog voća najbolji je koji ćete ikada kušati. Ili barem zasad jer njegov mlađi, 30-godišnji brat tako lijepo dozrijeva da ne sumnjamo da će u desetljećima koja dolaze dostići ako ne i premašiti letvicu koju je postavio stariji braco. A da se braća pri odležavanju ne uspavaju na lovorikama, tu je sada i naša najnovija bebica, mezimac cijele vinarije! Kako je lanjska berba vugave postavila nove standarde uroda i kvalitete grožđa te s čak 15,2% alkohola pomaknula granice opojnosti, nakon čitavog desetljeća pauze Vinarija Lipanović je napokon proizvela novi prošek. Naša bebica tek je u povojima, no prekrasna je, zdrava, čila i snažna, kao da starijoj braći poručuje: čuvajte se, moje vrijeme tek dolazi! 

Slatko iščekivanje je započelo. Ako se možete strpjeti još kojih dva-tri-pet desetljeća, podrazumijeva se da ste svi pozvani na prvu degustaciju našeg najmlađeg i najslađeg čeda, no dotad ste više nego dobrodošli na upoznavanje njegove moćne starije braće. Prošek se vraća kući, proslavimo zajedno njegov trijumfalni povratak!