Cipidrag (a ni vragu nije mrzak)

Jeste li za jednu inspirativnu, epsku, pustolovnu priču koja se proteže kroz stoljeća, povezuje kontinente, svjetska mora i oceane, a uključuje i najbolje svjetske detektive koji uz pomoć najsuvremenije forenzičke tehnologije razrješuju drevne misterije? Upoznajte glavnog junaka naše priče, njegovo je ime… Zinfandel! Ne, Crljenak! Pardon, Tribidrag! Ili možda ipak… Cipidrag?!

CSI: Zinfandel

Sredina je 19. stoljeća i dok kraljica Viktorija gleda kako ustoličiti svoje brojno potomstvo na čim više europskih prijestolja, Amerika je davno raskrstila s atavizmima prošlosti i svojim pionirskim duhom, tehnološkim vizionarstvom, kreativnim nervom i kapitalističkim mindsetom stvara temelje za buduću planetarnu dominaciju. Pravi vinoljupci s obiju strana Atlantika (pred)osjetili su taj trend puno prije mnogih – mi naprosto imamo nepce i nos za takve stvari – očarani raskošno robusnim zinfandelom, crnim vinom koje se iz vinograda Long Islanda i Bostona proširilo skroz na zapad i u aluvijalnom kalifornijskom tlu pronašlo svoju obećanu zemlju iz koje će ubrzo pokoriti svijet. No, misli si tako mnogi enolog, sommelier, entuzijast i šarlatan njuškajući i mućkajući opojni crveni nektar iz Novog svijeta: što je zapravo taj zinfandel, odakle dolazi, otkud vuče podrijetlo? Dok ga jedni brzajući proglašavaju autohtonom američkom lozom i vinom – vjerojatno isti oni koji su uvjereni da je Zemlja ravna ploča, a bolest Božja kazna – oni manje maštoviti pripisuju mu francuske korijene jer Francuska je ipak sinonim za vrhunska vina. Kako originalno! Štreberi pak ustrajnim detektivskim radom otkrivaju da je ova zagonetna loza na put preko bare krenula iz Austro-Ugarske Monarhije – i svejedno upadaju u kolektivnu zabludu, uvjereni da je zinfandel (LOL) čistokrvni Mađar.

Grozd razdora

I taman kad su se stotinjak godina kasnije svi složili da se nikad neće složiti, s juga Italije, iz regije Apulije na samoj peti apeninske čizme, dolazi nova jabuka, tj. grozd razdora. U ovoj regiji, naime, pije se vino pod imenom primitivo, nevjerojatno nalik, nazovimo ga zasad tako, američkom zinfandelu. Je li moguće da je ovo pravi predak loze koja sada živi svoj američki san? Ampelografi nedvojbeno utvrđuju da je riječ o identičnoj lozi i pomislit ćete da je misterij naizgled riješen, no zapravo nismo dobili odgovor, već smo nakon stoljetne potrage tek došli do pravog pitanja: odakle zapravo potječe loza primitivo? Dr. Lamberti iz talijanskog Barija dolazi na ideju da je ovo možda tek varijanta hrvatskog plavca malog te u raspravu uvlači dotad neutralne i poslovično uspavane Hrvate, koji se utrci priključuju zadnji, ali odlučni da u njoj i pobijede. I gle čuda! U nevjerojatno opsežnoj potrazi hrvatski i američki stručnjaci obilaze vinograde uzduž i poprijeko naše obale i otoka, podvrgavaju loze beskrajnim DNA analizama, da bi u zabačenom kutku vinograda kod Kaštel Novog 2001. godine pronašli devet loza odavno zanemarenog i praktički zaboravljenog crljenka kaštelanskog. CSI tehnologija nedvojbeno utvrđuje da je baš ova loza zajednički predak zinfandela i primitiva, a uskoro je ustanovljeno da ona još uvijek, doduše u izuzetno malenim količinama, uspijeva i na još ponekim dalmatinskim lokalitetima: u okolici Omiša 2002. godine zaključeno je da je loza pribidrag identična crljenku kaštelanskom, a u dvorištu jedne starije gospođe iz Splita 2012. godine pronađen je još jedan identični blizanac, a riječ je o jednoj jedinoj lozi iz sorte dotad poznate kao tribidrag, koja je svoje slavne dane proživljala još u renesansi kao kultno dalmatinsko vino kojim se još u 15. stoljeću nazdravljalo kako u dalmatinskim domovima tako i na europskim dvorovima.

Viški hepiend

…I eto nas sad opet na Visu jer tu nam je ipak najljepše! Američki zinfandel, apulijski primitivo, omiški pribidrag i splitski tribidrag kod nas je poznat kao cipidrag, a Vinarija Lipanović ga je s oduševljenjem otela zaboravu. Sada zajedno s kraljicom vugavom raste pod cjelogodišnjim suncem u viškoj žatici, vinorodnom aluvijalnom tlu u kojem je “više stine nego zemlje”, no baš takva tla prebogata su hranjivim tvarima i idealna za vinovu lozu. Cipidragu treba vremena, on u bačvi treba odležati najmanje godinu dana, a u boci još i dodatnu godinu, a nama se sa savršenstvom ne žuri i dajemo mu fore da vas oduševi u svoj svojoj zaokruženoj punini. U majčinskom krilu viške žatike danas raste 360 neprocjenjivo vrijednih loza cipidraga od kojih se godišnje proizvede oko 300 boca vina. Probna berba iz 2016. godine raspametila je vrhunskom kvalitetom i nas i vinske stručnjake širom svijeta pa preostalih nekoliko butelja danas čuvamo kao oči u glavi, no zato smo nedavno dali zeleno svjetlo cipidragu iz 2007. godine u kojemu nakon punih šest godina dozrijevanja sada i vi možete uživati prilikom posjeta našem podrumu. Nalik rođaku plavcu malom, ali drugačiji i sasvim svoj, cipidrag ima manje tanina pa je lakši i pitkiji, a opet suvereno moćan i gospodski rafiniran poput svog megaslavnog američkog i gotovo opskurnog talijanskog praunuka. Upoznajte ga i razriješit će vam se svi misteriji ovog svijeta!